U staroj Bosni, kuhinja je bila žila kucavica svake kuće – srce doma. Bila je to prostorija gdje su se čuvali recepti stari koliko i vrijeme. Mnoga jela nosila su imena po porodicama koje su vjekovima njegovale svoje načine pripreme, čuvajući tako jedinstvene recepte sa specifičnim pečatom, vezanim za lokalne predaje i običaje.
Recepti su se prenosili s generacije na generaciju, čime se čuvao dio identiteta, kulture i tradicije, a svako jelo dobijalo je posebnu vrijednost. Bosanskohercegovačka kuhinja, bogata okusima i mirisima, ostaje zauvijek urezana u kolektivnu svijest ovog naroda. Ona je spoj Mediterana, Bliskog istoka, Zapada i srednje Evrope – svaki zalogaj priča posebnu priču.
Posebno mjesto zauzimalo je staro bakreno posuđe, koje se kalajsalo jednom godišnje kako bi zadržalo svoj sjaj i ljepotu. Gotovo svaka kuća imala je takvo posuđe, a tačno se znalo koja hrana se servira u kojem komadu.
Bakreno suđe nije bilo samo kuhinjski pribor – ono je bilo simbol porodične tradicije i naslijeđa. Ukrašavano šarama i detaljima, nosilo je priču o minulim vremenima, domaćoj ljubavi prema hrani i estetici koja je tada bila visoko cijenjena.
Imalo je raznovrsnu primjenu, posebno u obilježavanju važnih trenutaka:
- Svadbe
- Ramazanski iftari
- Porodični skupovi
- Bajrami
Sjećanja na vrijeme kada su bakrene tepsije i džezve bile ključni dio svakodnevnog života i dalje žive. Njihovo očuvanje i restauracija pomažu da se sačuva naša kulturna baština. Priče i običaji vezani za njih prenose se mlađim generacijama, kako bi cijenile i razumjele značaj koji je bakreno posuđe imalo u oblikovanju identiteta i tradicije bosanskohercegovačke kuhinje.