Baklava i tufahije: kako se spremaju autentični bosanski deserti

U bosanskim kuhinjama deserti se ne prave samo da zaslade dan – oni su način da se iskaže ljubav. Kad zamiriše baklava ili tufahija, zna se da je poseban trenutak – nešto se slavi, neko se vratio s puta, ili se obilježava važan dan.

Baklava

Baklava je kraljica orijentalnih slatkiša. Slatka, bogata orasima, puterom i vanilijom, sa slojevima tankih jufki koje se razvlače rukom i suše s pažnjom. Miris agde, koja se tiho kuha na šporetu, širi se kućom i budi uspomene.

Pravljenje baklave počinje rano. Jufke se razvlače veoma tanko, da se brže osuše. Sve se radi polako, bez žurbe, s poštovanjem prema receptu. Nadjevi mogu biti različiti – orasi, pistacije, bademi, lješnjaci ili tirit – sve zavisi od ukusa i običaja.

Peče se na blagoj vatri, dok se priprema agda – sirup s limunom koji se na kraju pažljivo prelijeva preko vruće baklave. Iako potiče iz drevne Mezopotamije, u Bosnu je stigla preko Osmanlija i ovdje dobila svoj prepoznatljiv karakter.

U prošlosti se baklava spremala samo za Bajrame, svadbe i posebne prilike. Traži vrijeme, strpljenje i vještinu – koju su žene prenosile s koljena na koljeno.

Tufahije

Tufahije su desert iz djetinjstva, iz tradicije. Kuhane jabuke u šećernom sirupu, punjene mljevenim orasima i poslužene sa šlagom – jednostavne, ali posebne.

Nisu to obične jabuke. Svaka je pažljivo pripremljena da smiri dan, da umiri dušu. Kad viljuškom siječeš tufahiju, širi se miris vanilije i limuna – miris doma, nakon napornog dana, miris trenutka koji pripada samo tebi.

Tufahije nisu raskošne kao baklava, ali imaju svoju vrijednost. Miris cimeta i vanilije, poslužene u staklenim zdjelicama, podsjećaju na tišinu porodične kuće. To nije samo desert – to je uspomena.

Nastale su na dvorovima Orijenta, a u Bosnu su došle sa Osmanlijama. Begovske hanume su ih spremale kao dokaz umijeća. Tufahije su preživjele vijekove jer nisu bile samo jelo – bile su izraz duše i tradicije koja još uvijek miriše na dom.